|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...život jedne odbojkašice...
Kad je neko izrazito sretan, piše o sreći. Kad je neko tužan, takva atmosfera će prevladavati u rečenicama, stihovima, tekstu… a šta ako je neko toliko zbunjen, ako ne zna šta želi, kome da veruje, kako se oseća, šta mu nedostaje?
Na kraju,jedino što definitivno znam,je da se ne želim i prosto neću menjati zbog nekoga,ma koliko da mi je stalo…!
Pitam se je li istinita stara rečenica « Nijedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje nikada te neće rasplakati»?
Možda je najbolje da i ne znam prave odgovore, ionako većinom ne slušam razum!
I dalje vjerujem srcu, pa makar me odvelo i na krivi put, bar znam da sam sve radila kao i do sada iz ljubavi, iz srca! Naucti cu postaviti granice gde trebaju!
Zašto je život toliko okrutan? Zašto nas tjera da patimo, čeznemo...Za nekim koga smo uopznali sasvim slučajno, u čijim očima je nešto sjajilo, što nas je zavelo, što je u nama izazvalo neki nemir?... I tada, poslije tog čudnog, iznenadnog susreta kao da se useli neki mali crv u naše tijelo, koji nas neprestano uznemiruje, neda nam mira.. Trenutke provedene uz ta naša draga bića pamtimo, vraćamo ih u sjećanju, maštamo o novim dalekim ljubavima...Ali kad dođe kraj, još uvijek ne možemo shvatiti da je on tu, još uvijek živimo u uvjerenju da to nije tako. Tek tada postajemo svijesni kolko nam znači to naše biće, koliko nas boli što više nije naše... Toliko nam tada nedostaje, toliko čeznemo za jednim smješkom, poljupcem, za jednom lijepom rijeći. Svi oni snovi i nade gube se u boli. Ostaju nam samo uspomene na sretne trenutke koji su kratko trajali......
